Jedne je hladne noći morem plovio veliki bijeli brod. Na drugoj palubi, u mjesečinom obasjanoj kabini, sjedila je djevojčica i pisala pismo svojoj obitelji. Opisivala im je svoje doživljaje iz daleke i prekrasne Australije, safari s klokanima i koalama te građevinu koja je na nju ostavila poseban utisak – Sydney Opera House.
U jednom trenu misli joj prekine neobičan zvuk. Bilo je to zvuk lopte koja je udarala o zid. Skrenula je pogled i na drugom kraju kabine ugledala miša kako se igra nogometnom loptom. Na sebi je imao plave hlače i crvenu majicu. Shvativši da ga djevojčica gleda, miš se okrenuo i progovorio: “Hoćeš li ići sa mnom na vrh broda pjevati?” Djevojčica ga je gledala u čudu, ali je na kraju prihvatila njegovu ideju. Hodali su prema vrhu broda. Ugledali su dva mikrofona na podu i svatko je uzeo jedan. Počeli su pjevati, a minute su prolazile. Valovi su bili sve jači i jači. Odjednom se brod toliko zatresao da je miš, koji je stajao pored ograde, pao preko ograde u more. U snažnom šumu valova djevojčica je uspjela razabrati neki glas koji joj je govorio da mora škarama odrezati pramen kose ako želi spasiti miša. Ni sama ne vjerujući što joj se sve događa, učinila je kako je čula, a valovi su počeli dizati maloga miša na veliki brod. Oboje su bili sretni što je miš spašen te su to proslavili pjevanjem i igranjem nogometa. Umorna i iscrpljena, djevojčica se vratila u svoju sobu. Nastavila je pisati pismo obitelji nadodajući svoju pustolovinu s mišem.
Iz sna ju je probudio zvuk. Ogledala se po kabini, ali nije vidjela miša. Pogledala je kroz mali okrugli prozorčić i eno ga – na mirnom moru ugledala je miša kako jaše dupina. Protrljala je oči, ali miš je i dalje bio tamo, mahao joj i vikao: “Jesi li spremna za novu pustolovinu?”
Autori: Ivana Samaržija, Dora Zatezalo, Leon Mataković, Marko Jurković – 5.a
