Čuđenje, tuga, patnja, strah, izbezumljenost – vjera
Roman Trči, ne čekaj me prikazuje djetinjstvo djevojčice koja je proživjela Domovinski rat u svom rodnom gradu.
Bojana Meandžija hrvatska je spisateljica rođena u Karlovcu u kojem i danas živi i radi. Bavi se pisanjem priča i romana za djecu i mlade. Njezina je najpoznatija knjiga autobiografski roman Trči, ne čekaj me koji je uvršten na popis djela za cjelovito čitanje u osnovnim školama. Roman je vrlo uspješan, čitan, prodavan te preveden na nekoliko svjetskih jezika.
U romanu je riječ o trinaestogodišnjoj djevojčici koja živi u Karlovcu i devedesetih godina 20. stoljeća proživljava strahote rata. Radnja romana počinje s ljetnim praznicima 1991. godine kada spisateljica sa svojom sestrom odlazi baki, ne očekujući da će ti dani označiti kraj njezinog djetinjstva. Ne razumije u potpunosti što se oko nje događa, zašto ljudi pucaju jedni na druge i zašto su toliko zli jedni prema drugima. Dane provodi tužna i prestrašena u podrumu svog nebodera, jede jednoličnu hranu, ostavlja zapise na drvenim letvicama. Sve što želi jest normalno i sretno, obično djetinjstvo. Želi ići u školu, zabavljati se, slušati glazbu, družiti se s prijateljima.
Čitajući roman, susrećemo se i s drugim likovima: spisateljičinim roditeljima, sestrom i bakom. Obitelj joj je u tim teškim trenutcima jedini oslonac koji joj daje nadu da će rat brzo završiti i da će se vratiti normalnom životu.
Djelo je pisano jednostavnim i razumljivim stilom i rječnikom, radnja je dinamična i zanimljiva. Lokacije u gradu su realistično opisane i svaki Karlovčanin ih može prepoznati. Likovi su realistično prikazani. Nema uljepšavanja, spisateljica ne želi pobuditi suosjećanje. Baš zbog toga bi ovaj roman trebali čitati i odrasli i djeca, i oni koji su proživjeli rat i oni koji odrastaju u miru. Iz njega se može iščitati kako je djetetu koje je zbunjeno, kojem se svakodnevno miješaju osjećaji tuge i sreće, patnje, strepnje, ali i nade te vjere u bolje sutra. Zbog sve djece koja su izgubila djetinjstvo, koja su morala prerano odrasti, ovaj roman šalje poruku – da se više nikad ne ponovi.
Matija Kruljac, 8.a
recenzija književnog djela
