Jesen je raznolika, ona može biti svakakva. Priroda se mijenja. Jutra postaju hladnija i s maglom, čak na kraju jeseni ima i mraza. Jesen budi hladnoću u nama. Večeri nisu ništa posebno drugačije od jutra. Ali zato dani jesu. U vremenu kada nas ljeto na svom odlasku pozdravlja, a jesen u dolasku maše, dani su topli. Sunce grije i obasjava raznobojno lišće koje lagano sve više i više otpada. Jesen kao nas tada želi prevariti i daje nam osjećaj kao da je proljeće točno iza ugla.
No ima jesen i svoje drugo lice. Ne traju ta njezina blagost i toplina dugo. Dani postaju hladni s vjetrovima, kišom i tamnim oblacima, i više se ne osjeća toplina sunca.
Jesen je posebna. Ni jedno drugo godišnje doba ne može nam donijeti ta dva suprotna osjećaja poput nje. Topla i hladna, šarena i siva, vesela i tužna, blaga i oštra. Kad bolje razmislim, ima ona i više od dva lica.
Ivana Samaržija, 6.a
